zazen

četvrtak, 16.06.2011.

Ma zaboli me...







Naporno je, stari moj, jednostavno naporno.

Kada bi čovjek htio skupiti dovoljno snage da ostane koliko-toliko zdrav uz svakodnevne pizdarije (nije bitno gdje se na Zemlji nalazi), morao bi se popeti na najvišu planinu svijeta, tamo naći i ubiti kristalno zlatnog zmaja, odrezati mu jaja i pojesti ih; ili tako nešto.

Umjesto toga neki drkaju kurac tri put na dan, neki pak jebu sve što stignu, neki se nastoje uklopiti u kolektivni proljev, neki jedu u mcdonaldsu, neki dnevno progutaju desetak metadona i poloču deset piva ispred kvartovskog dućkasa, neki odu studirat maloumnost, neki odu kosit travu ispred kuće, neki odu jebat ježa u guzicu...

Zapravo, ništa ljudi ne rade. Oni tek reagiraju na okolnosti najbolje što mogu (a to je uglavnom prilično slabo), nisu u mogućnosti ostvariti sopstvenu slobodu izbora, jer im je opažanje stvarnosti slabo ili nikakvo.

Upali braco TV, poreživi popodne, zaspi kao dobra majmunčina, probudi se ujutro i pomoli se velikom bijelom majmunu, i potrudi se da me ne sretneš na ulici, jer znamo da bi to bilo neugodno za sve nas!

U biti, nemam ništa za reći pa serem govna kao i svi ostali.

Jebite se i dalje sami sa sobom ako to niste u stanju spoznati, primjetiti, shvatiti, ili što god već da ste u stanju!

OM MANI PADME HUM!

16.06.2011. u 13:36 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 19.01.2011.

Ti si meni bila, moja odrezana krila






Ti si bila mlada i ljepljiva
i prosipala si boje nesvjesti po meni
dok ja sam oduvijek nešto prosipao

Moj se mozak od tvojeg vina po-octio
I ja sam te se sjećao u raspadljive sutone
Dok ljudi su koristili svoje bezvezno
darovano im mišićje, i išli ulicama

Naša ljubav se očekivano užegla
Kao što se moje i samo moje
Sunce trebalo raspasti

A u staroj budućnosti čekao sam jutro
I sunce da me ugrije junački
I da mi se tijelo oporavi od polusna
U kojem stenjala je moja bijedna propast

Ostario sam i brada mi je narasla
Otkad sam te čekao na vrhu svijeta
U svjetlosnoj opstojnosti
Istine
O kojoj ne govorim često
Jer mi nitko ne bi vjerovao
A to nam je, čini se, bitno

Sad kad se sve cijedi
Obraćam pažnju na naša tužna tijela
Što proizvode smrad

Kad pogledaš svoje pljesnjive misli
Svoje bezvezne želje
Sjetit ćeš se mene

Ili nećeš
Moja ljubavi jebljiva

19.01.2011. u 14:58 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 12.01.2011.

Ništa od priče. Ne valja.






Nebo više nije plavo, ljudi pretjeruju, a i ti koji pretjeruju su rijetki. Imati dušu znači stvoriti je. Imati srce i ponositi se njime je zajeb.

Na obalama starog svijeta našli su se nemirni, u magli. Gledaju u daljinu, kroz maglu ne vide ništa. Čekaju.

Koliko puta samo što se niste rasprsnuli od muke, shvativši da ste se zapleli u isto sranje (samo na drugi način, koji na van djeluje kao da s putevima mase nema veze, ali s vremenom skužiš da je isti kurac) kao i 99% zombija kojima je ovdje dobro, baš kako treba biti, jer ništa drugo ne postoji.

Prepoznajete li išta u ovim riječima? Znate li da ne mogu pretjerati, kad govorim o zemlji?

12.01.2011. u 12:50 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.01.2011.

Peti blog. "E pa, dobro došao nam natrag!" Kažem u vaše ime.



Barbara

Sjeti se, Barbara, nadamnom je zlokobno kišilo toga dana.
Tko trulu sudbinu priželjkuje, a s okusom meda i mlijeka,
Taj tebe, il' bilo koju drugu, čeka i čeka, u ovom moru dreka.
Taj zna da se u postelji tvojoj, meso često valja, dok mesar se cereka.
I onda kad želiš biti voljena, i kad ne želiš, sve je to jezivo banalno.

Sjeti se, Barbara, sjeti se svakog dana,
Jer ja jedva da ga se mogu sjetiti – rana, slana.
I taj što te guzit zna, sjetiti se može bolje od mene, koji te mrzit znam.

I s kurcem bez stida, bez vjetra, bez noći, tvoje nepostojeće latice kida;
Za ništa, za sve, ti ga gledaš u oči, i izgledaš mu ko glupo tele,
Dok čekaš da ti kaže- «Volim te, Barbara!» - I onda valjda da svrši.

Sjeti se Barbara, čekao sam te, a kao da i nije kišilo toga dana,
Jer tako često kiši, pa se navikneš... Sjeti se ako možeš, Barbara.

(U orginalu - Prevert)

06.01.2011. u 13:48 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< lipanj, 2011  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)

Opis bloga

dani kao da prolaze